Dopratio mladić Mujinu ćerku do zgrade i stali pred vrata da još malo prodivane. Stoje oni tako i mladić se nasloni na zgradu, pa reče: • 'Ajde ga malo popuši, stare ti... • Š'a ti je, jes' normalan, more neko naić' - kaže cura. • Ma, brzo ćemo. Znam ja da i ti voliš da ga malo popušiš! • Ma, volim. Nego, naić' će neko od komšija pa će vidit pa reć' babi. Bruka! • Ma, jooj. Haj' stare ti, očas ću, za sekundu... - opet će on. • Ma, nemoj! Rekla sam ti da neću sada - ne da se cura. U tom se otvaraju vrata od zgrade i Mujina mlađa ćerka, sva raščupana, u spavaćici kaže: • Rek'o je babo - ja l' da mu ga ti popušiš, ja l' da mu ga ja popušim, ja l' mati da dođe da mu ga popuši, samo nek' skine više ruku s interfona.
|
|
|